U svojoj bogatoj veslačkoj karijeri koja je trajala od 1990. do 2010. Branimir Vujević ostvario je veliki broj uspjeha od kojih je najveći osvajanje brončane medalje u posadi hrvatskog osmerca na Olimpijskim igrama u Sidneyu 2000., zatim srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu u Luzernu 2001., također u osmercu, te zlatne medalje na Mediteranskim igrama u Bariju 1997. u četvercu bez kormilara. Između velikog broja medalja sa regata Svjetskog kupa, zlatne medalje u dvojcu bez kormilara na Nations cupu 1996., postao je 22 puta prvak Hrvatske i bivše Jugoslavije u različitim disciplinama.

Poznat po izuzetno istančanom osjećaju za ritam u brodu, znao je odlično zaposliti posadu iza sebe. Svoj prvi veslački uspjeh ostvario je još davne 1990. godine kada je na Bledu na posljednjem prvenstvu Jugoslavije postao prvak u četvercu s kormilarom za mlađe juniore. Slijedile su ratne godine i prvi značajni međunarodni nastupi i to na Svjetskom prvenstvu juniora 1992. u Montrealu gdje je nastupio zajedno sa Oliverom Martinovim, Špirom Kovačićem i pokojnim Davorom Radulićem i ''za dlaku'' izgubio medalju osvojivši četvrto mjesto u četvercu bez kormilara. 1993. godine postaje po prvi puta prvak Hrvatske za seniore i to u osmercu da bi slijedeće godine osvojio brončanu medalju u četvercu s kormilarom na Nations cupu u Parizu, tada neslužbenom svjetskom prvenstvu za seniore do 23 godine. Slijedeće 1994. godine dodaje još jednu brončanu medalju s Nations cupa u Parizu, opet u četveru s kormilarom.

Prava eksplozija rezultata dolazi od 1995. godine kada veslajući zajedno sa Oliverom Martinovom ostvaruje vrlo dobre rezultate u dvojcu bez kormilara, a potom i u četvercu bez kormilara sa zagrebačkim veslačima Krešimirom Čuljkom i Zlatkom Buzinom kada je taj hrvatski četverac bio u samom svjetskom vrhu. Spletom okolnosti tada je propustio Olimpijske igre u Atlanti 1996., kada se već možda mogao dogoditi rezultat iz Sidneya jer je u to vrijeme hrvatsko veslanje uz navedeni četverac imalo još i sjajni četverac splitskog ''Gusara'', no upravo zbog rivalstva ove dvije posade jedna je morala ostati kući, nažalost ona prva. Te 1996. godine osvojio je prvo mjesto u dvojcu bez kormilara na Nations cupu, godinu kasnije i zlatnu medalju na Mediteranskim igrama u Bariju, a 1998. postaje i svjetskim studentskim prvakom u osmercu.

Najveći uspjeh njegove karijere stigao je na Olimpijskim igrama 2000. u Sidneyu gdje je zajedno s jednom sjajnom generacijom hrvatskih veslača ostvario najveći uspjeh hrvatskog veslanja do tada, brončanu medalju u kraljevskoj disiplini - osmercu. Slijedeće godine stigla je još jedna velika medalja, srebrna sa svjetskog prvenstva u Luzernu.

Podijeli na Facebook