U 95. godini preminuo je Ante Ivić, jedan od obnovitelja Jadrana i njegov prvi trener nakon završetka drugog svjetskog rata. Šjor Ante bio je vezan uz veslanje od rane mladosti pa je s natjecanjima započeo još u slavnoj zadarskoj Diadori da bi nakon rata nastavio kao veslač i trener u Jadranu. Njegove zasluge su velike u obnovi veslačkog sporta u Zadru nakon završetka drugog svjetskog rata. Uz veslanje, bavio se i jedriličarstvom te bio prvak Jugoslavije u klasi Dragon.
Pored toga što je ostavio dubok trag u sportu, bio je poznat i kao glazbeni i kulturni kroničar Grada Zadra, vrstan pjevač i član Središnjega gradskog crkvenog zbora.
Prije tri godine u razgovoru s šjor Antom, koji je objavljen na ovim stranicama, tada još vrlo bistrog uma, iako s pune 92 godine, zapitali smo ga što mu je ostalo kao najupečatljivija uspomena iz vremena provedenog u Jadranu.
- U Jadranu je uvijek bilo reda i discipline. Što ja znam, nijedan veslač koji je izašao iz Jadrana nije išao krivim putem, svi su išli ''drito''. Uvijek se znao red, da veslač pozdravi starije kad dođe i ode iz kluba. Kazao je jednom župnik, tu sa Voštarnice, svojim vjernicima da se ugledaju na veslače ispod mosta dok treniraju rano ujutro, a ne na neke druge koji idu po mostu tek tada spavati iz noćnih izlazaka. Veslač dođe na cilj snagom svoje volje, ako nemate taj stav volje nikad nećete doći na cilj. Umireš, ali na cilj moraš doći. To je odlika veslača.
>>> cijeli razgovor pročitajte ovdje.
Posljednji ispraćaj Ante Ivića bio je u subotu, 8. kolovoza na Gradskom groblju u Zadru.
|
